Komunikacija

Kanadske vjeverice su samci sa ograničenom međusobnom interakcijom. Iako žive pojedinačno, komuniciraju intezivno glasanjem. Široki raspon cvrkuta, skvičanja, kvocanja i treperenja označavaju budnost, uzbunu i alarm. Promjenu visine i frekvencije koriste kako bi predali informaciju o vrsti predatora i količini opasnosti. Poznati upozoravajući pozivi su specijalno korišteni od ženki kako bi upozorile mlade na opasnost.

Uglavnom nisu glasne životinje. Koriste zvukove prilikom međusobnog komuniciranja, ali ne jako glasne, a nekad se ni ne čuju. Reagiraju glasnije ako vide pticu koja proleti pokraj prozora kao upozorenje na predatora. Ženke dva puta godišnje, u proljeće i jesen, znaju cvrkutati kontinuirano s ciljem da privuku mužjake.

Intezivno naganjanje sa čestim preokretima utvrđuju privremenu hijerarhiju među manjim grupama mužjaka koji se bore za naklonost ženki u estrusu. Naganjanja mogu dovesti i do borbi u kojima se protivnici grizu. Tjeranje, ganjanje i naročito prijetnja, napr. spuštanje ušiju, naglo trzanje i kostriješenje dlake na repu pruža vizualnu ideju o motivaciji. Vjeverice se dotaknu nosevima i ponjuše stražnji dio pri nekim susretima, kako bi upoznale kemijske signale drugih koje produciraju analne žlijezde.

Uređivanje

Kanadske vjeverice su relativno čiste životinje. Ne zahtijevaju posebne kupke ni uređivanje jer čiste same sebe. No, vaš zadatak je da držite kavez čistim i opranim.