Naravno da ni prugaste vjeverice nisu pošteđene bolesti i na životinjicu treba uvijek paziti kako bi i najmanje promjene na vrijeme primjetili, te pravovremeno reagirali.

Bolesna vjeverica svoju bolest ne ispoljava. I dalje dolazi na hranu, pokušava se uključiti u sve normalne aktivnosti. To je normalno ponašanje jer životinja mora jesti kako bi ostala na životu. Jednu očito bolestu vjevericu u prirodi će rivali u koloniji otjerati ili čak i ubiti. Stoga se bolesna vjeverica mora prikriti kako ne bi postala cilj napada. Zato ostaju bolesti za vlasnika dugo prikrivene. Najčešće vlasnik tek onda primjeti bolest ljubimca kad je ona već toliko uznapredovala da pokazuje očite znakove bolesti, kao gubitak na težini, stanja slabosti, gubitak apetita, a onda je bolest već toliko uznapredovala da je za liječenje skoro pre kasno. Upravo iz tog razloga je od izuzetne važnosti svoje ljubimce pažljivo promatrati i bolesne promjene na vrijeme uočiti.

Kada je vjeverica već očito bolesna, onda se radi još samo o satima u kojima se odlučuje da li će preživjeti ili će uginuti. U tom slučaju mora veterinar biti prvi izbor, a ne pretraživanje foruma i interneta, te na taj način utrošiti dragocijeno vrijeme koje je odlučujuće za život ili smrt životinjice.

Kontrola

Svakodnevna kontrola je od životne važnosti:

• da li vjeverica dolazi na hranu i jede normalno?
• da li je budna preko dana, kao uvijek u normalno vrijeme za vjevericu i zainteresirana za svoju okolinu?
• da li se normalno kreće, trči u kotaču i aktivna je?
• da li se ponaša normalno?

To su sve pitanja koja bi si svakodnevno morali postaviti. Kada se jedna vjeverica ponaša drugačije nego inače, ili ste uočili simptome neke bolesti, odnesite ga odmah veterinaru!

Kako bi teške bolesti odmah uočili, morate barem jednom na tjedan vjevericu detaljno pregledati.

Uzmite vjevericu iz nastambe i obratite pažnju na slijedeće:

• kontrola težine. Važite svaku životinju i zapišite težinu (nemirnu vjevericu stavite u transportni box, izvažite je u njemu, zatim transportni box posebno, pa odbijte težinu). Pitoma vjeverica se može staviti u posudu od kuhinjske vage.
• pregledajte uši i oči.
• Kontrolirajte sjekutiće. Ovi se moraju dobro poklapati kako bi se ujednačeno trošili. Da bi vam vjeverica pokazala svoje zube, možete je mamiti sa jednom poslasticom koju ćete držati iznad njene glave. Prednja strana sjekutića je uvijek žuta do narančasta.
• isprepipajte životinju, obratite pažnju na zadebljanja, tumore i nadimanje.
• pregledajte krzno vjeverice, pogladite ga u suprotnom smjeru od rasta dlake, obratite pažnju na promjene na koži, mjesta bez dlake i ostale nepravilnosti.
• pregledajte anus, obratite pažnju na zalijepljena i nečista mjesta.

Znakovi bolesti i njihovo značenje

Posve je razumljivo da ćete sa bolesnom životinjicom odmah potražiti veterinara, pa to ovdje nećemo posebno napominjati.

Gubitak na težini
Značajan gubitak na težini je preko 5 g na tjedan i to je prva naznaka bolesti, ili općeniti stres. Odstupanja na težini od do 5g na tjedan su normalna. Premršave su životinje onda kada im se osjete kosti i kada očito strše. Moglo bi se raditi o nekom nedostatku, stoga provjerite hranjenje i dajte joj veće porcije suhe hrane.
Često vlasnici bolesnih vjeverica primjete da rep od vjeverice izgleda dulji -to je znak velikog gubitka na težini. Rep ne raste, već se masne zalihe oko njega izgube, testisi se uvuku i zato repić djeluje dulji.
Pripazite na to da Vaša vjeverica nije debela i valjkasta, već ima čvrstu građu tijela i kod hodanja i protezanja se dijelovi jasno razaznaju. Životinja je pre mršava kada joj se kosti raspoznaju.

Gola ili perutava mjesta na koži, učestalo češanje
mogli bi biti simptomi napada gljivica, tj. grinja. Vidi paraziti i gljivice.
Dva puta na godinu vjeverice mijenjaju krzno. U proljeće dobivaju ljetno krzno, a zimi toplije, zimsko. Kod mijenjanja krzna može doći do ogoljelih mjesta u krznu. To ne mora imati veze sa prehranom ili bolesti. Takvo mjesto treba i držati na oku, da li se vjeverica po njemu jako češka ili je perutavo ili drugačije promijenjeno. Ako je to slučaj, onda odmah potražiti veterinara jer bi se moglo raditi o parazitima ili gljivicama. Kod "zdravih" ogoljelih mjesta zbog promjene dlake se može napraviti kura sa ekstraktom koštica grejpfruta. Dobije se u apoteci i daje se u vidu kapljica za vrijeme od kojih 2 tjedna. U 50 ml svježe vode za piti se nakapa svakodnevno 1 kap ekstrakta.
Informacije o dijagnostici alopecije (gubitka dlake, ćelavosti) pročitajte ovdje Alopecija

Promjene na očima
Zalijepljene, zatvorene, mutne, sive ili drugačije promjene na očima su znak bolesti. Moglo bi se raditi o upali vezivnog tkiva ili povredama oka.

Prednji zubi - pre dugi ili polomljeni
Prednji zubi moraju tako lijegati gornji na donje da se jednakomjerno troše. Prednja strana sjekutića je žuto do narančasta, pre bijeli zubi su pokazatelj nedostatka minerala. Ako su zubi pre dugi, dajte joj više grančica ili tvrde pseće kolačiće. Da li je zubić polomljen? Promatrajte da li vjeverica jede normalno i da li se zubi jednakomjerno troše, onda će se to samo po sebi regulirati, ako ne, odmah k veterinaru.
Ako životinja ne može uzimati hranu u sebe, morate je prisilno hraniti.

Predio oko usta krastav, ispucao
Ako vjeverica ima krastice između ustiju, ipod ili na nosu, može se raditi o ekcemu ili napadu parazitima.

Đepovi u obrazima se ne mogu isprazniti/napuniti, često imaju loš miris
Moguće da su upaljeni, zalijepljeni, povrijeđeni - više o problemima sa đepovima naći ćete ovdje

Jako plitko disanje, kihanje, škljocanje pri disanju, gubitak aktivnosti
To su znakovi oboljenja dišnih puteva.

Uši perutave, zalijepljene, koso držanje glave
Zalijepljene uši pokazuju infekciju unutarnjeg uha, a jača infekcija vodi do kosog držanja glave i jačeg češanja - gubitka krzna i izgrebanih mjesta. Između ostalog se može raditi i o napadu parazita ili gljivica.

Anus, zaprljan i zalijepljen, izmet mekan i blatnjav
Kada je anus zaprljan i zalijepljen, to su obično simptomi probavnih problema. Također jači miris izmeta iz nastambe je naznaka probavnih problema. Pregledajte hranu, da li je pokvarena i plijesniva. Provjerite i svježu hranu. Dajte im privremeno manje zelenila, dok se proljev nije stabilizirao, dodavanje bakterija za probavu se preporučuje, a u tu svrhu se može dati preparat kao Bird Bene Bac.
Ako proljev dulje traje, morate eventualno ručno prihranjivati.

Iscjedak iz vagine
Smrdljivi iscjedak, eventualno zamazano i zalijepljeni analni predio, zajedno sa gubitkom aktivnosti i apetita, osjetljivost na pritisak trbuha, su znakovi upale maternice.
Za vrijeme estrusa, iz vulve izlazi prozirna sluz. Idućeg dana može biti gušća i žućkasta, i na izgled gnojna. Taj iscjedak je normalan.

Testisi, naoteknuti
Ljeti, kada je jako vruće, nateknu mužjacima testisi. Nerijetko to zabrine vlasnike, ali se radi o normalnoj pojavi kojom se sjeme hladi. Istovremeno je to signal da bi Vašim životinjicama morali pružiti rashlađenje. Postoji opasnost da si mužjaci povrijede testise na oštroj stelji, stoga kontrolirajte da se ne stvaraju apscesi.

Urin, krv u urinu, bolovi prilikom mokrenja
Krv u urinu, bolovi prilikom mokrenja, zgrbljena leđa prilikom uriniranja, stalno mokri predio oko anusa, jaki miris urina, to su sve znakovi oboljenja mokraćnog mjehura ili bubrega, rijeđe oboljenja dišnih puteva. Ova oboljenja se moraju liječiti od strane veterinara.
Upozorenje: neke namirnice ofarbaju urin crveno.

Trbuh tvrd, okrugao, napet, jako plitko disanje, neaktivnost
Napet trbuh, gubitak apetita, napeto sjedenje, inaktivnost. Ovi znakovi pokazuju loše varenje. Najčešće izazvano krivom, mokrom, neprobavljivom zelenom hranom. Dajte životinji kap Elugana, Lefaxa, Sab Simplex ili neki drugi lijek sa sastojkom Simeticon i potražite odmah veterinara.

Tumori, zadebljanja pod kožom, osjetne čvrste promjene na tijelu
Kod osjetnih zadebljanja, tumora, morate odmah potražiti veterinara. Moglo bi se raditi o lipomima, aetheromima, cistama, liposarkomima, adenomima, raku ili nekim drugim izraslinama. Ove se mogu često operirati, ako su na vrijeme otkrivene.

Mirovanje sa ležanjem po strani i jakim plitkim disanjem, odbijanjem hrane
Životinja ne ustaje i nije uopće aktivna? Trebalo bi odmah potražiti veterinara. Životinjica ima teško oboljenje/infekciju.
Ljeti takvo ponašanje može značiti toplotni udar.

Alergije - češanje, kihanje, proljev
Simptomi kao učestalo češanje, proljev, kihanje, suzne oči/nos, mogu biti pokazatelj alergije - ako ostali pregledi drugo nisu pokazali i ostala oboljenja su sa sigurnošću isključena. Vidi: uzroci alergija kod malih životinja

Nokti predugi, zakrivljeni
Ako su notki predugi, savjetuje se u kavez staviti jedan ytong kamen. Postavite ga tako da vjeverica mora preko njega kada želi doći do hrane.

Posebnosti

Analne žlijezde

Đepovi u obrazima
Oni su proširenje ustiju. Vjeverica ima otvor prema ustima, ali je u zadnjem dijelu taj đep odvojen od usta kožom. Koža preko đepova je jako elastična i vjeverica može kompletnu dnevnu količinu hrane u njega uskladištiti (odrasle životinje mogu 18/20g u đepove utrpati). Đepovi se rastežu skoro do struka.

Dodatne informacije

Toplotni udar
Vjeverica loše podnosi velike vrućine. Temperature preko 22 stupnja im mogu već biti opasne. Pročitajte ovdje kako izgleda toplotni udar i kako pružiti prvu pomoć.

Stara vjeverica
Od kada je vjeverica "stara" se ne može točno reći. Ima vjeverica koji žive i preko 8 godina, a prosječno dožive između 7 i 8 godina. Često se smatra da je vjeverica već sa 5 godina stara, ali to nije točno, jer sa 5 godina je vjeverica u najboljim godinama. Kada se pojave simptomi bolesti, koji mogu biti i simptomi starosti, često se predpostavlja da je vjeverica stara i čeka se da ugine, umjesto da je se odvede veterinaru kako bi životinju izliječio.

Izbor veterinara

Nažalost se ne razumije svaki veterinar u egzotične glodavce i vašu će vjevericu ispravno liječiti. Prije nego se vjeverica ozbiljno razboli, morali bi se pažljivo raspitati da li imate kompetentnog veterinara u blizini. Slobodno pitajte veterinara da li se razumije u vjeverice i postavite mu pitanja, kao, da li je potrebno vjevericu prije operacije držati bez hrane - odgovor bi trebao biti ne, jer vjeverice ne mogu povraćati i gladovanje bi im organizmu moglo naškoditi. Promatrajte točno što radi. Da li pregledava vjevericu točno prije nego postavi dijagnozu. Da li Vam točno objasni što radi, koju bolest ima životinja i kakve su šanse za ozdravljenje. Neka vam kaže kako se točno zovu lijekovi i kako ih treba davati. Ako si veterinar uzme vremena i na vaša pitanja detaljno odgovori, te vam da osjećaj da vas sluša, tada ste kod njega na pravom mjestu.
Jedan veterinar koji nakon par sekundi postavi dijagnozu i da vam neki lijek bez imena i originalnog pakiranja bez daljnjih objašnjenja za primjenu ili Vam ne da nikakvu dijagnozu već Vas ostavi na cjedilu, i želi vjevericu bez dijagnoze uspavati, onda ste kod krivog veterinara i morali bi tražiti drugoga.

Pravila za posjetu veterinara

Transportirajte životinju samo u za to predvidjenim transport boxovima, box mora biti dovoljno veliki kako bi životinja u njemu ležala i mogla se kretati. Box mora imati veliki otvor, biti prozračan i taman. Prozirni plastični boxovi se ne preporučuju, životinje su u njemu stresirane. Stavite na dno jedan ručnik, na njega dosta sijena i nešto u što bi se mogli zavući, kako bi životinje cijelim putem mogle jesti. Jedan komadić oraščića ili sjemenke, svakako će olakšati posjetu veterinaru. Uzmite i jednu vrećicu omiljene hrane, kako biste životinjice tijekom čekanja mogli umiriti i nakon pregleda nagraditi. Ljeti pazite na dobru prozračnost u boxu, zimi stavite termofor na jednu stranu boxa, na njega ručnik, kako se životinje ne bi prehladile. Transport, tj. puta bi trebao biti što kraći. Kod duljih putovanja treba paziti na dobru klimatizaciju boxa, te je potrebno imati i flašu vode sa sobom.

Najčešće su vlasnici, razumljivo, jako nervozni kad moraju sa svojom bolesnom životinjicom veterinaru. Tako se nerijetko desi da se važne stvari zaborave. Promatranja koja su ga uznemirila često se ni ne spominju, ili pitanje kako se noktići režu se zaboravi, jer se čovjek jako na drugu bolest koncentrira. Zato je poželjno prije posjeta veterinaru sastaviti spisak sa najvažnijim pitanjima i informacijama. Slijedeće informacije bi već trebali unaprijed notirati:

• Starost životinje
• Težina životinje
• Oboljenja koja je eventualno imala
• Opažanja koja su dovela do posjete veterinaru (da li se životinja drugačije ponaša, pokazuje simptome bolesti i sl.)
• Lijekove koje životinja uzima ili je uzimala
• Svi dosadašnji pokušaji liječenja

Nakon što je veterinar pregledao životinju i postavio dijagnozu, zamolite ga da Vam slijedeće zapiše ili si zapišite sami:

• Točnu dijagnozu: ako niste veterinara razumijeli, pitajte ga još jednom da Vam sve točno objasni!
• Terapiju lijekova: točna imena prepisanih lijekova i način djelovanja, koju količinu i kako ih morate dalje davati?
• Kakvu mu je točno injekciju dao i kako ona djeluje
• Pitajte kako ga dalje treba njegovati (dodatno prihranjivati, mijenjati zavoje i sl.)
• Pitajte da li treba doći na kontrolu i kada idući puta?
• Pitajte kada se može očekivati poboljšanje stanja i kako se dalje bolest razvija
• Pitajte kada će biti gotovi nalazi, biopsija, kulture i sl.

Ordinaciju napustite samo nakon što ste točno saznali što Vaša životinjica ima, kako se mora liječiti, što Vi još sami sve morate napraviti i kako teče tok bolesti.

Davanje lijekova

Lijekovi se ne stavljaju u vodu za piti! Nažalost to i dalje veterinari preporučuju, ali to je nedovoljno! Ddavanje preko vode ne dovodi do željenog učinka, jer je točno doziranje, naročito antibiotika i sličnih lijekova, nemoguće.

Kreme i masti se nanesu i direktno nakon toga se životinjici da porcija onoga što najviše voli - ni jedna vjeverica na svijetu se neće početi umivat kad pred njom stoji oraščić, te tako mast ima taman vremena da počne djelovati.

Operacija

Nažalost je ponekad neophodno svoju životinjicu dati na operaciju. Pri tome je njega, prije i poslije operacije, od jako velike važnosti.

Svježa hrana kao salata i kupus direktno prije operacije mogu u crijevu započeti proces vrenja te time izazvati nadimanje. Prije operacije bi se trebalo davati korjenasto povrće i mrkva. Pametno bi bilo još par dana prije operacije prestati hraniti kupuse i druge vrste povrća koje izazivaju nadimanje. Zelenilo i livadne trave i začinske biljke, i naravno sijeno, hrane se nesmetano. Vjeverice ne mogu povraćati pa ih se ne treba i ne smije prije operacije izgladnjivati. Ako dobe pre malo jela, to dovede do smrtonosnih komplikacija sa probavom.

Pitajte veterinara direktno, da li on svježe operiranu životinju drži na toplim jastucima, ako ne, inzistirajte na tome i dajte mu takav jedan jastučić obavezno. Prije nego što životinju uzmete sa sobom, mora biti posve probuđena iz narkoze. Ako životinja još spava, može doći do komplikacija, a sa njima se Vi kao vlasnik, ne možete nositi. Dobar veterinar vraća operirane životinje samo potpuno razbuđene i objasni Vam potrebnu njegu kod kuće.

Na putu kući i dok narkoza posve nije prestala djelovati (24 sata) mora se životinja uvijek držati na toplom. Stavite joj toplu flašu, malo topliju od ruke, u transporter ili kavez, prekrivenu ručnikom, držite životinju u mraku jer su jako na svjetlost osjetljive, tako dugo dok se potpuno ne razbude. Postoje specijalni topli jastučići u te svrhe, Snuggle Safe. Pazite samo na to da životinjicu ne pregrijete! Ponudite toplinu naročito zimi i u nastambama tokom duljeg perioda. Ako se životinje ne zagriju, dolazi do upala pluća, bubrega i mjehura.

Promatrajte ljubimca dobro i kontrolirajte da li je počeo opet jesti. Ako ne, morati ćete životinjicu ručno hraniti. Nakon operacije treba malog pacijenta još 2 tjedna držati na ručnicima, flis dekicama ili jastučićima kako bi se spriječilo da prašina i piljevina uđu u svježu ranu. Rane je potrebno svakodnevno više puta kontrolirati, ako su konci izvučeni ili se vidi upala, počinje krvariti ili ako životinja ima očite bolove, potrebno se odmah vratiti veterinaru!

Narkoza
Na većini internet foruma zagovara se vlasnicima samo narkoza sa Isofloranom (inhalacijska narkoza), kao bezopasna i da bi trebali samo tamo životinju operirati gdje se ta narkoza koristi. Ta izjava je zastarjela i ne odgovara najnovijem standardu. Moderne više-stupanjske narkoze i kombinacijske narkoze, podnose se bolje nego gas narkoze.

Još do prije nekoliko godina je narkoza za glodavce bila nezamisliva - pre skupa za jednu životinjicu kojoj je cijena samo par desetaka kuna...
Krajem 20-tog stoljeća se to stanovište doduše promijenilo, ali sredstva koja su stajala na raspolaganje nisu bila zadovoljavajuća: bilo je moguće glodavce relativno "povoljno" narkotizirati špricom, ali je postotak gubitka bio previsok. Glavni problem pritom je bilo po život opasno rashlađivanje pacijenta, tj. određivanje potrebne doze preparata koji su bili uglavnom koncipirani za pse i mačke. Tako su, nakon uspješnog zahvata, najčešće kastracije, pacijenti ugibali, njih čak 50%, iz razloga narkozom uvjetovanog pothlađivanja. Tada operacije tumora i slični zahvati zbog visokog rizika od narkoze nisu ni dolazili u obzir, te su stoga životna očekivanja bila puno niža od današnjih.
Nadoknađivanje narkozom uvjetovanog gubitka tjelesne topline je pokušavan na različite načine, ali nažalost bez uspjeha. Svejedno da li se stavljaju crvene lampe ili toplinski jastuci, male životinje su se rashlađivale iz nutra jer je njihova termo regulacija bila isključena.

Tada, početkom 21. stoljeća, "pokušalo" se sa inhalacijskom narkozom - kod pasa uspješnom metodom pri kojoj se narkotizirajući plin preko maske ili tubusa uvodi u dušnik pacijenta. Kod pasa je to moguće uspješno regulirati; prvo se životinja intravenozno ili intramuskularno lagano uspava.
Glodavce se uspavljivalo ili pomoću maske ili su sjedili u posve izoliranoj komori u koju se plin uvodio (najčešće komore izrađene potpuno od pleksiglasa, jer je proziran i nepropusan). Kod ove forme narkoze leži poteškoća u određivanju stupnja svijesti pacijenta - najčešće su bili još budni ili "preduboko" uspavani (smrtonosni ishod).
Tek od zadnjih par godina postoji jedna nova forma injekcijske narkoze, koja se do sad pokazala kao daleko najsigurnija forma narkoze glodavaca: potpuno antagonisirajuća narkoza (njem. VAA, Vollständig antagonisierbare Narkose). Pritom se radi o mješavini raznih sastojaka koji vode do gubitka svijesti, isključivanja senzora boli i opuštanja mišića kod glodavaca, bez efekta dugog buđenja i bez podhlađivanja organizma, a uz to je vrlo precizno dozirajuća (čak i kod pacijenata koji su lakši od 100 grama!) - te time kirurškim zahvatima više ništa ne stoji na putu.
Ova mješavina se pomoću druge mješavine antidota posve poništi (antagonizira) - te se pacijent već nakon 5-10 minuta nakon injekcije posve razbudi i započinje sa svojim normalnim aktivnostima.
Pritom treba svejedno napomenuti da probavni trakt kunića i glodavaca mora biti kontinuirano zaposlen i pacijenti NE povraćaju. Stoga se ovi pacijenti, kao i dosad, prije planiranog zahvata nikada ne smiju stavljati na tašte (uskraćivati im hranu). Pri svim zahvatima sa "donje strane" pacijenta, a tu spadaju uz operacije tumora na mliječnim žlijezdama i sl. također i kastracije, se pacijenti moraju držati najmanje 10 dana na novinskim papirima ili kuhinjskim ručnicima umjesto na uobičajenim podlogama - to ne izgleda lijepo, ali izbjegava infekcije operacijskih rana steljom.

Autor: vet. Sebastian Grossmann-Jonigkeit
Izvor: https://www.facebook.com/Tierarzt.Jonigkeit/posts/964738433546388:0
Dodatne informacije: http://www.mueller-heinsberg.de/html/narkose_nagetiere.HTM